Until Dawn je interaktivna drama u kojoj igrači uglavnom preuzimaju kontrolu nad osam mladih odraslih osoba koje moraju da prežive na Crnoj Gori do zore kada će biti spaseni. Gejmplej je uglavnom kombinacija scena i istraživanja iz trećeg lica. Igrači kontrolišu likove u linearnom okruženju i pronalaze tragove i predmete. Mogu sakupljati i toteme koji daju predznake o tome šta bi moglo da se dogodi u narativu igre. Sistem unutar igre prati sve tragove i tajne koje su igrači otkrili, čak i tokom više prolaza kroz igru.
Akcione sekvence se najčešće sastoje od brzih događaja (QTE). Jedan tip QTE uključuje skrivanje od pretnje držeći kontroler što mirnije kada se pojavi znak „Ne pomeraj se“.
Igra ima sistem efekta leptira, gde igrači moraju da donose odluke. One variraju od malih, poput podizanja knjige, do moralnih izbora koji uključuju sudbine drugih likova. Neke odluke su vremenski ograničene. Određeni izbori mogu otključati novi niz događaja i izazvati nepredviđene posledice. Odluke takođe utiču na ton priče i odnose među likovima. Igrači mogu videti osobine i detalje lika kojeg kontrolišu, kao i njegove ili njene odnose sa ostalim likovima. Svi osam likova mogu umreti do kraja priče, u zavisnosti od odluka igrača. Smrti su trajne; narativ igre se prilagođava tim promenama i nastavlja bez tih likova. Strogi sistem automatskog čuvanja sprečava igrače da ponovo učitaju prethodnu datoteku kako bi izbegli loše ishode. To znači da nije moguće vratiti odluke sa nepovoljnim rezultatima, osim ako igrači ne počnu igru iz početka ili je završe i započnu novu igru. Postoje stotine završetaka, koje su ishodi 22 ključne odluke koje igrači mogu doneti u igri.
Igra je podeljena na 10 poglavlja. Postoji pauza između svakog poglavlja, u kojoj psihijatar, dr. Hill (Peter Stormare), direktno obraća igraču (naizgled razbijajući četvrti zid). On analizira strahove igrača i odluke koje su doneli.